Žali mi se neki dan Džeri Džaferović kako u posljednje vrijeme pokazuje opasne simptome nejebice. Jebem li ga, kažem mu, pa daj otiđi na ovu erotsku masažu, je l’, nek’ ti ga izdrka jedna i mirna Bosna.
“Ma razmišljao sam o tome kralju, nego me strah“, kađe Džeri. “Strah me je da me ne zbodu tamo. Mafija, Jakuza, Anđeli Pakla, šta znam.“
Strpam ga u svoj crveni Pontijak i pravac na kurve. Šta ću kad sam ko’ hljeb i ne volim kad raja ne jebe.
Kad smo stigli i parkirali u usku, mračnu uličicu, pita me da uđem s njim. Kaže mogli bi neku trojku, ima dovoljno rupa za obojicu. Zahvalim mu se i odbijem, žena bi mi jebala boga sazna li. Pošaljem ga samog unutra, a ja zapalim cigaru u onom mraku.
Pratim sumnjive likove i likuše dok pušim, i razmišljam kad sam se birvaktile tako nalazio u čudnim situacijama, okružen kurčevima i pičkama, vjerskim radnicima što mi htjeli karati bulju i šta sve ne. Misli mi prekide eksplozija stakla na onoj zgradi đe su bile kurve.
Nekoliko gologuzih djevojaka istrča plačući iz zgrade, a za njima veliki val nečeg bijelog. Džerijevo sjeme! Talasi ljepljive sperme su nosili sve živo ispred sebe, i nisam se stigo ni okrenuti kad mi se pluća ispuniše Džerijevom tekućinom života.
Iduće čega se sjećam je da se sam se probudio u bolnici.
Otvorim prozor i zapalim cigaru, i obećam sebi da je ovo zadnji put da pomažem nekome.
Dobar čovik uvik najebe. Pa i kad pojebe. ?
tačno tako, vrtlože. meni je majka vazda govorila, tede ti ćeš zbog svoje ljepote i dobrote samo probleme u životu imati.
Ama džesi, bolan, ti, taćno su nam hvalili tvoi geni(t)alni postevi? Stjedo’ još nešta reč, realno se i rara rimovalo s kara, al nije to razlog da se iko ljuti i idže zblogera, pajel.
ma kakva ljutnja raro, nema ljutnje više na bloggeru, to je iza nas. genitalni postovi je super, trebo’ bih to metnuti neđe na blog
Pajes, realno.