Nema raje na ulicama ovih dana, kažu nekakav virus hara, da bog sačuva.
Elem, neku noć mi se pio viski toliko da sam morao izaći i kupiti. Ulice prazne, ‘nako plaho sablasno, ja svuda sa bismiletom.
Hodam nazad do stana i kontam, ma otvoriću onaj viski i početi piti, boli me kurac, neće me niko vidjeti svakako. Pijem viski i razmišljam tako o aprilu i proljeću u Sarajevu prije nekih 8 godina, i kako sam se strašno tad zaljubio i odmah se sjetih i svih pjesama koje me podsjećaju na tu ljubav.
Ugledah tad kuče kako sjedi pored neke klupe, izgleda usamljeno i smrznuto. Priđem mu, čučnem pored njega i stanem ga tako maziti.
Utom prilaze i neke dvije djevojke.
"Jao što je lijepa kuca", jedna od njih progovara. "Smijem li ga pomaziti, molim te?"
Prije nego li sam išta uspio izustiti, onaj cuko zalaja.
"Šta je, šta gledaš futo, bolan?", i djevojke i ja se iznenadismo. "Jeste, ti, ništa me ne gledaj, pas ti mater jebo’ u pakaš, jesi li čula?"
Zbunjen i prepadnut, bacim ono pašče iz ruku i otrčim prema stanu. Anamoni garant, kontam dok otključavam vrata. Nikad više po alkohol poslije akšama.
jesi li ruke oprao
alkohol je zlo tedee, a pogotovo obojeni
naravno, ruke do lakata odmah tri puta oprao. ne znam to za alkohol, lulo, sve je zlo svakako
apsolutno, samo tako i treba.
alkohol budi svašta, svakakve misli