Izvjesna romansa (Dio drugi)

"Pleši, mater ti jebem! Brže", čovjek je vikao dok smo ona plavuša i ja mahnito skidali pantalone.

Mogao sam odbiti. Nisam morao poći na dvadeset i deveti jebeni sprat sa ženom i njenim psima. Mogao sa otići kući, izdrkati i pogledati neki smiješan film. Mogao sam se i napušiti pa slikati i slušati muziku.

Ali jok.

Ja sam morao biti jebeno znatiželjan, morao sam misliti donjom glavom i poći za nepoznatom pičkom ko’ kakva ovca. I sad sam tu, u nepoznatom stanu, okružen nepoznatim ljudima i životinjama, skidam se.

A početak večeri je bio poprilično okej.

Kad smo stigli u stan, dočekao nas je Natašin muž, Bogdan. Pružio mi je ruku, poželio mi dobrodošlicu i natočio mi Hennessy s ledom.

"Gle, Tede", namjestio se na kožnom kauču. "Ne znam da li ti je Nataša spominjala, ali mi smo svingeri."

Tada je stao, kao da čeka moju reakciju prije nego li nastavi dalje.

"Ti si lijep momak, Tede", nastavio je kad je vidio da se nisam prepao i otrčao vani. "Nataša i ja bismo, ako se ti slažeš s tim, voljeli da te jebemo večeras."

Nataša je sjedila pored mene i smiješila se. Oči su joj se sjajile dok je nervozno češala vrat. Savršeni, bijeli zubi su se nazirali iza crvenih, velikih usana. Tek tu, sjedeći pored nje, sam shvatio koliko je ustvari lijepa. Neki lijep osjećaj mi se prosu’ po stomaku.

"Vrlo dobro", hitro sam ispio onaj viski i okrenuo se Bogdanu. "Hajde da vidimo kako će večer ići."

Večer je išla krajnje fino.

Slušali smo Azru, pili vino i viski i zbijali šale. Poslužili su meso i sir sa kiselim krastavcima, strašno su se trudili da mi ugode i da učine da se osjećam dobro.

"A je li", pitam ih. "Koliko često vi radite ovakve stvari? Svingerski seks i tako to?"

"Ne toliko često", Nataša je odmahnula glavom. "Teško je naći parove i ljude koji rade ovakve stvari."

"A koliko često se vas dvoje seksate sami, bez drugih ljudi?"

"Ponekad", Bogdan je kratko odgovorio. Kao da mu bi neugodno pa polahko ustade i ode do kupatila.

Nataša se tad privuče do mene i zagrli mi desnu ruku. Ljubila mi je vrat i uho i šaptala kako sam zgodan i kako jedva čeka da osjetim kako je topla. Milovala mi je koljeno i preponu i pričala svakakve lijepe stvari.

Vrijeme je stalo – igrao sam se sa Natašinim nježnim prstima dok sam pažljivo posmatrao to bijelo lice. Njezin smiješak mi je mutio razum. Srce mi je pumpalo brže i snažnije zbog njenih sjajnih očiju.

Tad se u kupatilu čuo glasan prasak i staklo kako se razbija.

Prije nego li smo Nataša i ja stigli ustati ili reagovati, Bogdan je stajao ispred nas, bijesan kao pas, gol do pasa.

"Skidajte se", gledao me je ravno u oči. "Odmah."

"Stani, Bogdane zaboga, šta se prokleto dešava", pitam ga. Nataša mi je čuvala ruku.

"Ništa se ne dešava, dečko", unio mi se u lice. "Vrijeme da neko jebeno zabavi čika Bogdana. Sad ćete se skinuti, oboje, pa da vidimo šta ćemo dalje. Nekome bi ja večeras mogo’ jebati boga."

Brzo sam pogledao u Natašu no ona je već plesala i polahko se skidala. Pijan i prepadnut, stao sam raditi isto.

"Pleši, mater ti jebem! Brže", čovjek je vikao dok smo Nataša i ja mahnito skidali pantole.

Bogdan je tad izvadio bič i udario me njime po prsima.

"Bogdane, nemoj", Nataša povika.

"Zaveži, kurvo prljava", Bogdan ju je udario pesnicom u bradu.

Psi počeše lajati u drugoj sobi kad je Nataša pala na pod. Spustio sam se do nje no Bogdan me tada udari kožnim bičem po leđima.

Tu me obuze neki iznenadni i neočekivani bijes i snažan nalet adrenalina. Traljavo je zamahnuo lijevom rukom, no sageo sam se, te ga brzo i snažno udario u rebra, vrat i uho, nekoliko puta.

Ispustio je neki jadni krik i opet zamahnuo bičem. Uspio mi je dohvatiti uho i znao sam odmah da je krvavo – opipao sam ga i na prstima mi je ostala topla krv.

Nije me prepao niti sam se obeshrabrio. Umjesto toga sam se bacio na nj, udario ga pesnicom u grkljan i oborio na pod. On se nekako uspio osloboditi mog tuša, sada sam ja bio dole i red je bio na mene da osjetim Bogdanove pesnice na glavi.

No kao da se brzo umorio, pijan i u bolu od mojih ranijih udaraca, pa sam se ubrzo i oslobodio, podigao se te ga snažno nogom udario u bradu.

Pao je na tvrdi patos i zatvorio kapke.

Nekoliko sekundi sam zurio tako u njega prije nego sam se sjetio Nataše.

Pijana i prepadnuta, sjedila je u ćošku i plakala. Prišao sam joj i nespretno pomogao da ustane.

Mjesec je obasjavao sobu na dvadeset devetom spratu, lavež se čuo iz druge sobe a ja sam privukao Natašu sebi. Krvavim prstima joj pomilovao lice i usne a ona je spustila glavu na moja prsa.

I vrijeme je opet stalo – Nataša u mom zagrljaju, mirisne kose i nježna lica, miluje mi ranu na grudima.

"Moram poći, Nataša", šapnuo sam, jedva.

Nije se bunila. Znala je da moram ići. Progutala je pljuvačku i polahko se odmakla od mene.

Zgrabio sam svoju odjeću i brzo istrčao vani. Vani, u lift, pa na četrnaesti prokleti sprat, tamo gdje sam trebao biti prije šest sati.