Vilijam

Pekara je mirisala na kolačiće i mafine koji su se pekli u velikoj električnoj peći. Napolju je kiša stidljivo kvasila beton i vjetar je na momente donosio miris kišnog ljetnjeg dana u našu pekaru.

Bijanka je na stol donijela pitu koju je ispekla ranije. Ovo joj je prvi pokušaj i, kao i obično, ponudila je nama, zaposlenima, da probamo prvi, prije nego li odluči staviti je u prodaju.

Kora je bila mehka i slojevita, prekrivena nekakvim čokoladnim pudingom a na vrhu svega je stavila šlag kojeg je posula čokoladom u prahu.

Vrlo lijepo.

Nas troje, Bijanka, Vilijam, budući vlasnik pekare, i ja, smo jeli u tišini i scena je podsjećala na jedan od onih nježnih anime filmova o sretnim ljudima na nekim lijepim mjestima.

"Lijepo je", kažem, dok traljavo pokušavam obrisati pjenu sa usana. "Puding mi se mnogo sviđa."
"Ah", Vilijam ispusti neki krik prije nego je halapljivo progutao pitu. "Moglo je malo bolje. Puding izgleda ko’ pseće govno."

Ostatak pite je bacio na pod i hitro izašao vani, na kišu, da ispuši.

Bijanka je posramljeno spustila glavu i odnijela ostatak one pite u frižider.

Ostao sam sâm, sjetivši se scene koju sam zatekao prije nekoliko dana u sobi za odmor.

"Hajde samo ga dotakni, molim te", šaptao joj je na uho.
"Pusti me", ona ga je pokušala odgurati od sebe.

Vilijamove pantalone su bile spuštene do koljena i vidio sam mu guzove. Lijevom rukom je snažno čuvao Bijanku za vrat, pribijenu uz zid, dok je desnom čuvao falus. Barem je tako izgledalo.

"Pravo sam blizu, mogu li ga samo nekoliko puta protrljati uz tvoje sise?"

Uboga je žena nešto mrmljala, praveći facu gađenja.

Vilijam joj je šaptao još nešto na uho, no nisam mogao sve baš najbolje čuti. Gadosti neke, uglavnom, boreći se za dah. Izgledalo je kao scena iz vrlo jeftinog porno filma.

Onda je svršio.

Nisam siguran da li je masturbirao sve ovo vrijeme ili je samo bio previše uzbuđen.

Ali sam vidio kako mu se guzovi grče i opuštaju i vidio sam kako je spermom poprskao Bijankinu haljinu. Ona je tada počela tiho jecati a on ju je pustio.

Kada se sageo da dohvati pantalone, ja sam pobjegao. Izašao sam vani, odlučivši da ću sačekati da oni otiđu. I taj dan je padala kiša isto kao i danas.

"Tedi", trgnuo me nečiji glas. Bio je to Vincent. "Idemo kući, sine, vrijeme je da zaključam pekaru."

Bilo je to nekoliko mjeseci prije Vincentovog mentalnog sloma zbog kojeg je odlučio zaključati pekaru jednom za svagda.