Jedan od zadnjih koncerata Joy Divisiona

Osmi je april 1980. godine, Bury, Manchester.

Vjerovatno jedna od najpopularnijih svirki Joy Divisiona. Ovo je jedna od onih stvari o kojima sam nešto čuo, ali se nikad nisam potrudio informisati malo više.

Tog aprila 1980. godine, dakle nekih mjesec dana prije Ianovog samoubistva, Joy Division je svirao u Derby Hallu (slika iznad), koji se danas zove The Met, skupa sa Minny Pops, dio post-punk vala iz zemalja Beneluxa.

Ian Curtis je bio bolestan (uvijek je bio bolestan, tog dana više nego inače, valjda) i rekao je ostatku benda da može otpjevati jednu ili dvije pjesme. Tako je i bilo.

Minny Pops su odsvirali svoj dio a onda su na scenu stali Section 25, blekpulški post-punk bend, čiji je prvi album producirao upravo Ian Curtis. Section 25 su svirali kratko i svoj su nastup završili pjesmom "Girls Don't Count."

"Kada su počeli svirati ovu pjesmu (Girls Don't Count)", priča Alan Hempsall, pjevač Crispy Ambulance, koji je trebao mijenjati Iana Curtisa tu noć, "Bernard, Peter, Steve (Joy Division) i ja smo se pridružili Section 25."

"Kada se ova pjesma završila, Section 25 su otišli a ostali smo ja Bernard, Peter i Steve i odsvirali "Love Will Tear Us Apart" i "Digital." Onda sam ja otišao a izašao je Ian i otpjevao "Decades" i "Eternal."

No mnogi tvrde da je Ian tu večer pjevao "Passover", a ne "Eternal", kako mnogi izvori kažu.

"Stvarno sam zbunjen oko toga koje je pjesme Ian pjevao", kaže Hempsall. "No moram biti iskren, iako tvrdim da je pjevao "Decades" i "Eternal", nisam baš bio upoznat sa njihovim novijim stvarima jer album Closer tada još uvijek nije izašao."

Ian je otpjevao te dvije pjesme i otišao sa pozornice. Hempsall se onda vratio sa par članova A Certain Ratio i odradio cover pjesme "Sister Ray" od Velvet Underground.

Tada je haos počeo. Grupa skinheda je počela bacati čaše na pozornicu i publika se počela tući međusobno. U sve su se pokušali umiješati i ljudi iz benda, Rob Gretton, menadžer, Terry Mason, roadie i basist Peter Hook.

Neki kažu da je Peter Hempsall ustvari tu noć glumio da je Ian Curtis. Što je ironično, jer su mnogi vidjeli, i još uvijek vide, njegov bend Crispy Ambulance kao lošu kopiju Joy Divisiona.

"Kada su Joy Division izašli na scenu, Curtisa nije bilo i njegovo mjesto je zauzeo pjevač Crispy Ambulance koji se cijelu noć pretvarao da je Ian Curtis i činilo se kako je uspio prevariti većinu ljudi, dok konačno nije otišao a pojavio se Ian, koji je otpjevao dvije pjesme, svirka se završila i tada je nastala potpuna ludnica", priča Mark Burgess, pjevač The Chameleons.

Jedan članak, koji se našao u jednom od lokalnih fanzinea, je svirku opisao ovako:

"… sve je postalo zbunjujuće. Pokušaću objasniti. Pjevač iz A Certain Ratio je izšao i pjevao sa Section 25, onda je izašao neko koga nisam prepoznao i pjevao sa Section 25, a onda su došli Joy Division bez Iana Curtisa. Section 25 su ostali i publika je dobila desetominutnu pjesmu sa dvojicom basista, dva bubnjara, gitaristom, klavijaturistom i četiri pjevača koji su se smjenjivali.

"Onda su svi osim Stephena Morrisa, Peter Hooka i Bernarda Dickena (Joy Division) napustili scenu i dobili smo četiri Joy Division pjesme koje je pjevao Dicken. Ja sam prepoznao samo "Love Will Tear Us Apart." Onda je došao Ian Curtis i otpjevao tri pjesme, neko mi je poslije rekao da je bio puno bolestan tu noć.

"Konačno je opet izašao bend od deset članova i odsvirali su neku dugu pjesmu, koja je bila dobra.

"Tad je neki glupi idiot bacio čašu dok su bendovi izlazili, čaša je razbila lampu koja je pala na njihovog roudija, on je pobudalio i skučio u publiku tražeći krivca. Haos je nastao i ja sam odjebao odatle."

Niko tačno ne zna ko je šta pjevao tu noć i ko je bio ko. Ne postoji snimak koncerta.

Tony Wilson je poslije kazao kako je Ian bio mnogo tužan zbog svega što se desilo tu noć. Peter Hook priznaje da mu do dana današnjeg nije jasno zašto su pristali svirati ako je Ian bio bolestan.

"Možda su nam trebali novci, ko zna", kaže Hook.