Anbu je izgledao sasvim obično. Vitki Indijac, bio je niži od mene, gustih brkova i čistih, bijelih zuba. Izgledao je kao mladi momak, brucoš možda, no poslije sam saznao da je, ustvari, oženjen i da ima skoro trideset godina.
Mrzim što mi tekst zvuči kao pismena zadaća nekog osnovca no cijela priča je toliko apsurdna i jednostavna da nema drugog načina da je se ispriča.
Anbu nije bio neki posebno vrijedan radnik. Jednom sam ga kratko upitao je li ranije radio u nekom sličnom restoranu brze hrane. On je odgovorio da jeste.
I to je bilo sve.
Prvih nekoliko dana u našem restoranu je stalno pričao na telefonu. Noćna smjena je drugačija i nema nadzornih da nam govore šta da radimo.
"Tede, želim da naučiš Anbua kako da peče", menadžerka mi je naredila jednom.
Anbu je izgledao snažan momak no kada sam mu pokazivao kako da ubacuje tepsije sa mafinima i krofnama u peć, vraški se mučio.
Jedno jutro sam prisluškivao menadžerku kako priča o Anduu. Nisam želio ali sam izlazio iz toaleta i čuo sam riječi "između nogu."
"Kada ima onakve brkove, možeš zamisliti kako mu je između nogu", kikotala se menadžerka Lorena. "Moraš se dobro potruditi da mu nađeš mačora."
"Sigurno je sav prekriven dlakama", smiješila se njezina sugovornica, ne znam ko je tačno bio, vjerovatno jedna od nadzornih.
"Mmm, kakav li je osjećaj kad ti neko s onakvim brkovima jede mačkicu."
Vjerovatno dobar.
Jer ubrzo poslije toga, Anbu više nije radio noćnu smjenu. Prebacili su ga u jutarnju, istu onu koja radi i Lorena.
Tada su krenule priče kako je Anbu postao restoranski žigolo i kako oralno zadovoljava sve žene u restoranu. Prednost su, naravno, imale menadžerka i nadzorne. Nisam vjerovao, naravno, ljudi svašta izmišljaju samo da se zabave.
Sve dok nisam vidio svojim očima.
Došao sam ranije jednu večer i uputio sam se ka sobi za pauze gdje svi ostavljamo stvari i presvlačimo se u uniforme. Umjesto prazne sobe koju zateknem svaku večer, tada sam vidio jednu nadzornu golu na stolici a ispred nje, na koljenima, Anbu liže joj međunožje.
Stao sam zaleđen.
Njih dvoje su stali. Nadzorna, jedna Joe, starija žena, vjerovatno blizu pedeset, i Anbu, koji se okrenuo i gledao me pravo u oči. Bilo je čudno. Oči su mu bile prazne i tužne. Brkovi su mu bili umazani vaginalnim sokovima.
Brzo sam se okrenuo i izašao iz restorana. Sjedio sam na trotoaru i čekao tačno jedanaest sati da mi počne smjena.
***
Ljudi su počeli mrziti Anbua. Govorili su kako uopšte više ne radi ništa, po cio dan je u sobi za pauze i liže nečiju mindžu. Već je razorio jedan brak. Brian, s kojim sam se najviše družio, je uhvatio Anbua kako liže gišu njegove supruge, također zaposlene tu. Brian ga je pretukao životinjski a neki kažu kako mu je pokušao iščupati brkove.
I dok su se svi u restoranu čudili zašto je Anbu oralno zadovoljavao običnu radnicu, Brian je ispunjavao papire za razvod.
***
Jednu noć je bilo posebno krcato u restoranu. Tri i pol sata smo svi mahnito trčali tamo i amo, raznosili kafe i krofne debelim, bogatim bijelcima. No Brianu nije bilo ni traga ni glasa. Mislio sam da je nazad, da peče krofne ili nešto te sam ga otišao potražiti da nam pomogne.
Kad sam se približio pećnicama, čuo sam tihe uzdahe iz toaleta. Tačno sam znao šta je. Trebao sam se samo okrenuti, vratiti se naprijed i reći ostalima da nemam pojma gdje je jebeni Brian. Ali ne, krenuo sam ka toaletu, otvorio vrata, još uvijek znajući šta je tamo, i ugledao kako Anbu siše Brianov falus.
Obojica su stali i nepomično zurili u mene.
Jebeni deja vu.
Prišao sam Anbuu, uhvatio ga oko vrata i udario mu šamar. Podigao sam ga. Zaudarao je na kurčinu.
"Šta radiš ovo više, koje pizde materine"? vikao sam mu u lice. "Ostavi nas sve na miru".
Anbu me još uvijek gledao onim tužnim očima. Nije progovarao ništa. Pogledao sam Briana. On je samo spustio pogled.
Nadao sam se da će moja mala intervencija poboljšati situaciju koja je već izmicala kontroli. Sve žene su bile sretne i nasmijane ali često se dešavalo da se tuku oko toga koja će prva kod Anbua na brzinski oralni seks.
Naša soba za pauzu je postala pravi pakao – zaudarala je na miris pljuvačke natopljene duhanom i vaginalnim odorom. Stolice i stolovi su gotovo stalno bili mokri. Pljuvačka i izlučevine iz vagine, a poslije i sperma, su bili svuda.
Ali sve je postalo mnogo gore.
Vratio sam se na posao nakon vikenda i vidio sam da gotovo svi bulje u svoje mobitele i smiju se. Mislio sam da je samo još jedna njigova debilna šala. No nije bila.
Bio je to snimak seksa menadžerke Lorene i Anbua.
Snimak počinje tako što Lorena moli Anbua da svuče pantalone. Ovaj to tiho odbija ali onda mu ona naređuje da se spusti na koljena te mu unosi međunožje u lice. Dok je ovaj zadovoljava, ponovo ga moli da svuče pantalone.
Anbu to i uradi.
Menadžerka vrisne a onda se počne glasno smijati. Tada pomjera kameru na Anbuovo međunožje.
Ud mu je vrlo mali.
Gotovo nevidljiv.
"Okej, ugasi to", naredio sam Teju, koji mi je jedini htio pokazati snimak. "Otkud vam svima ovo uopšte"?
"Lorena nam pokazala svima. Onda je poslala nekome na WhatsApp. Onda je taj neko proslijedio svima ostalima".
"To je baš kretenski".
"Neka je", Tej se slatko nasmijao. "Anbu je otpušten".
"Otpušten? Zašto? Mislim, znam, ali zašto tek sada"?
"Možda se menadžerki ne sviđaju radnici sa malim kitama", Tej je slijegao ramenima.
I zaista, sve se vratilo u normalu. Anbua više nisam viđao u restoranu.
Jednog dana sam na vratima restorana ugledao zelenu čitulju sa Anbuovim imenom.
Šalim se, nisam.
Ali su nam uskoro javili kako je mrtav. Svi smo čitali o tome u novinama.
"Muškarac ispucao četiri metka u sopstveni penis i preminuo".
0 comments on “Anbu (Ili ‘Mnoštvo vlažnih vagina (vlagina) u restoranu broj 1654’)”